KIKIRIKI,KOŠTICE,ZANIMACIJE!
ANA I MIA - STOP!
A mislila sam da ću danas napisati šaljivi tekst. Bio bi to tekst o Dori. Jer meni je Dora uvijek smiješna. Smiješna mi je zato što se uvijek nađu izvođači koji me uspiju nasmijati svojim poskočicama. A ako ne njima, onda nevjerojatnim odjevnim kreacijama. Kao na primjer Maja Šuput prije nekoliko godina.
Uglavnom, prije nego što sam krenula pisati današnji post, malo sam prošvrljala po blogu. I inače prije pisanja pročitam par postova sa Cool liste, pa neke sa Almost cool liste, i onda neke sa Fresh liste. Tako je bilo i danas. Nema tu nekog posebnog pravila-odaberem par nickova koji mi se čine zanimljivi, i onda, ako mi se sviđaju postovi, pokušavam ponovno svratiti na taj blog. Blog koji sam danas otvorila sa Fresh liste razlog je što ovaj post neće biti o Dori. Naime, taj blog me toliko rastužio da sam morala napisati par rečenica o njemu. I ne samo o njemu, nego o takvim blogovima. Nažalost, na moje veliko razočaranje, radi se o cijelom nizu blogova koji propagiraju anoreksiju.
Nisam ja pala s Marsa. Znam, to postoji, to je tu. Čitala sam i slušala o tome. Na kraju krajeva, i moja prijateljica se bori s tom bolešću. No nakon što sam zadnjih par sati provela čitajući postove tih djevojaka, moram priznati da sam šokirana. Kao prvo, mahom se radi o djevojčicama koje su u osnovnoj ili na početku srednje škole. Drugo, njihov jelovnik je upravo zastrašujuć- kreće se od 500 do 600 kalorija na dan, i uglavnom uključuje par voćki, jedan jogurt sa 0,01% masnoće (da, to je izgleda vrlo bitan podatak!) i puno vode. Naravno, neizostavno je vježbanje do iznemoglosti. Ukoliko dođe do posustajanje, a to kod ovih djevojaka znači pojesti malo čokolade ili jedan kolač, slijedi prisilno povraćanje kao kazna za prekoračenje određenog broja kalorija za taj dan.
Znajući da se radi o psihološkoj bolesti, nisam niti jednoj od tih djevojaka ostavila komentar. Jer, pitam se, što reći djevojčici koja tvrdi da je anoreksija stil života? Što napisati onoj koja smatra da je predebela ako na visinu od 170 cm ima 57 kg? Kako im u par rečenica pokazati da, neke nepovratno, uništavaju svoje zdravlje? Da nema razloga da jedna srednjoškolka pije Normabel i koristi laksative? Ne znam, možda nemam pravo, ali ne mogu se ne pitati kako njihovi roditelji ne primjećuju da nešto nije u redu. Znam, danas se živi brzo, nema se vremena, i ludo je očekivati da će netko konstantno kontrolirati da li dijete redovito jede. Ali, barem su danas informacije dostupne i svakodnevno slušamo o brojnim tinejđerskim problemima. U tom smjeru možda i ide ovaj moj današnji post.
Kao što rekoh, znam osobu koja je anoreksična. I kada sam to saznala, nekoliko dana sam se pitala "Pa kako to da nitko od nas nije to primijetio?". Istina, vidljivo je bilo smanjivanje težine, ali nikome nije padalo na pamet da postavi tako tešku dijagnozu- pa svi smo vidjeli da ona redovito jede! Zato, ako primijetite da netko u vašoj blizini naglo gubi na težini, ako kao vrag od tamjana bježi od komadića čokolade ili pizze, ako hranu rezucka na vrlo sitne komadiće ili nakon obroka često trči u wc - pogledajte još jedan put.
U ŠEKRETU
Život je pun iznenađenja. Nikad ne znaš što te čeka. Možda baš sutra sve krene potpuno drugim smjerom od očekivanog. U tome i jest čarolija. Jer bilo bi bez veze kada bi unaprijed znao što će se dogoditi. Zanimljivo je i to što ne znaš ni kada će se dogoditi. Osim u jednom slučaju. To je onaj čas kada u restoranu, kafiću ili kod susjeda kreneš prema WC-u. Može pisati i ZAHOD ili TOILETTE iznad ili na tim "čarobnim" vratima. Sasvim je svejedno. U svakom slučaju, idući prema tim vratima, čovjek se pita čeka li ga ugodno ili neugodno iznenađenje. Najčešće je neugodno. Ta neugodnost se manifestira u više oblika. Prvi je u čistoći. Tu većina pada. Ali, ruku na srce, nekako si i pripremljen na to. Drugi je wc-papir. Kriteriji u pogledu wc-papira drastično padaju čim izađemo iz vlastita doma. Jer kod kuće se koristi onaj u 3 sloja da bude jelte mekano za naše cijenjene guze, pa zgodno je i da ima kakav miris, a još ako se i bojom slaže s bojom kupaonskih pločica,e tada je zadatak u potpunosti izvršen. A kada smo vani, tada smo presretni ako papira uopće ima. Ma i onaj "Golub" u listićima je ko bog. Treće iznenađenje je po meni najgore. Ne zato što je doista najgore, nego zato što me svaki put iznervira. Nekako i kužim da baš taj čas nisu stigli oprat ili da je baš u trenutku kada sam ja došla nestalo papira, ali nikako ne shvaćam kako se vlasniku tog wc-a učinilo super ideja da kraj umivaonika postavi sušilo za ruke-po meni, najgluplji izum u povijesti. Kao prvo, taj stroj je programiran da radi nekakvih 15-tak sekundi, što je apsolutno nedovoljno da osušim mali prst, a kamoli obje ruke. Pa onda čovjek svakih 15 sekundi približava ruke da se stroj ponovno pokrene ili pak neumorno lupa na gumb (ako se to dotično sušilo pokreće pritiskom na tipku, koja je uglavnom crvene boje kod starijih modela, ili srebrne kod novijih). Drugo, zrak koji izlazi ili je hladan ili je prevruć, tako da ruke moraš postaviti na određenoj udaljenosti kako se ne spržio. A ako ih pak predaleko udaljiš, onda nisu na senzoru, pa stroj prestane s radom. I kao treće, za postizanje rezultata, a to su suhe ruke, treba najmanje nekoliko minuta, što rijetko tko ima živaca dočekati. Uglavnom ljudi odustaju od cijele procedure, te ruke obrišu ili o hlače ili maramicom (do koje se također dolazi teškom mukom nakon čeprkanja po torbi s dva mokra prsta u nastojanju da se sadržaj torbe, kao i ona sama, što manje smoči). I baš zato što taj stroj nikada ne obavi svoju funkciju meni ide na živce. Ne mogu si pomoć. I gotovo.
ZANIMANJE: JAVNI DJELATNIK
Iskreno rečeno, boli me onastvarkojunemam hoće li V.P., i za koliko, prodati te fotografije. Njen dućan, njena roba. Meni je zanimljivo nešto sasvim drugo, a to je odnos medija i javnih osoba, točnije pravo javnih osoba na privatnost.
Ova tema se aktualizirala kada se pojavio Severinin video uradak, a o tome se pričalo i ovih dana nakon što se pojavio filmić na kojem je Jelena Veljača. Ili nije, tako svejedno za ovu priču. Dakle, svi (pri tome mislim na javne osobe) su se uskokodakali o tome kako se ne poštuje njihova intima, kako su sve to zakuhali zločesti mediji, kako oni nemaju mira i kako svaka šuša misli da ih ima pravo slikati u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Sve je to grozno i fuj i sram bilo sve ljude, jer koja im je fora zabadati nos u tuđe živote. Još je tu svakakvih izjava bilo, no ovo je otprilike sukus. E, sada si ja vrtim film i mislim: ok. Recimo da su oni u pravu. Al zašto onda svaki dan čitam što je tko skuhao za ručak, kakve kolače peče za Božić, gdje radi pramenove, kako je proveo vikend, u kakvom mu je stanju kućni ljubimac, gdje ljetuje, kako mu se zove najbolji prijatelj i da ne nabrajam dalje. You get the point. Na svoje pitanje odgovaram: to ljude zanima pa su te informacije u medijima. A kako su te informacije došle u novine? Opet odgovaram: pa XY osoba je dala interview, novinaru je otvorila frižider i ispričala svoje recepte, pozvala je fotografa da ju snima s alu-folijama na glavi "before" i novim lookom "after". Ukratko, mediji su im potrebni kako bi prodali svoj proizvod, bilo da se radi o pjesmi, filmu, predstavi, emisiji ili vlastitom izgledu, pa vođeni mišlju "nije bitno što se piše- glavno da se piše" iznose svoj život u medije. I ta simbioza skladno traje sve dok objavljene informacije idu XY u korist. Problem nastaje kada se objavi nešto što XY baš i nije želio pročitati ili vidjeti o sebi u medijima. Čudom se čudi kako se to netko usudio objaviti. I tada krene priča o pravima na privatnost. Ali nije li se sam XY odrekao te privilegije koju uživaju anonimci? Pustio je medije u sve pore svog života i samim time postao predmet interesa i suda javnosti. A to povlači sa sobom i neke posljedice. Ukoliko XY nije toga svjestan i nije se spreman tome prilagoditi, tada mu preostaju dvije solucije. Prva je ta da ograničeno eksploatira medije.Pri tome mislim da postavi granice do kojih je spreman otkrivati detalje svoj života. Istina, tada se o njemu neće toliko pisati kao o njegovim kolegama, ali ako netko dobro radi svoj posao, njegova djela su mu najbolja reklama. Druga solucija je da se ne bavi javnim poslom.
Poanta svega: dragi moji, ne možete i stisnut i prdnut!
15.02.2006. u 19:22 | 1 Komentara | Print | # | ^
RUŽE U SNIJEGU
Čudan slijed misli doveo je do ovoga. Mislim, do mog današnjeg posta. Bolje rečeno, fotografije. Priča ide otprilike ovako...
Danas je Valentinovo. Valentinovo je dan zaljubljenih i tada su svi sretni. Yea,right! Ne,ne,ne.Valentinovo ide svima na nerve i, koliko se meni čini, to je u biti ničiji dan, dan žnj, dan kojeg nitko ne želi slaviti, i ,da budem iskrena, pravo mi bude žao starog Valentina što dan nazvan po njemu i nije neki cool dan. Stvari stoje ovako: oni koji su zaljubljeni svoju zaljubljenost pokazuju svaki dan, jelte tako? Da ili ne, tako bi trebalo biti, a ako i nije, svi se kunu da je tako pa vele da im nije potreban taj dan kako bi dragoj/dragom nekim poklončićem ili gestom iskazali ljubav. Zaključak: zaljubljenima je svaki dan Dan zaljubljenih pa njima ne treba Valentinovo, odnosno ne obilježavaju ga. Kod onih koji se vole zaljubljenost je prošla. Nije to moja umotvorina, već su to rekli oni koji to znaju. Ili se prave da znaju. Zaključak: oni koji se vole uopće nisu zaljubljeni (da, da, oni sada jasno vide,skinuli su roze očale i pristaju da dio svoje sreće trampaju za nesreću u vidu podignutih daski za wc, otvorenih pasta za zube, minusa na karticama ili još jednim gubitkom na kladionici, kako bi usrećili onog kojeg vole) pa stoga nemaju šta tražiti u danu koji je posvećen onima koji su zaljubljeni. Na kraju imamo one koji nisu zaljubljeni i to im je ok, one koji nisu zaljubljeni a tak bi rado da jesu, one koji su nesretno zaljubljeni ili one koji su višestruko "zaljubljeni" (u ženu/muža, u ljubavnika/cu, a bome im je dobar i kolega s posla...). Njima na Valentinovo pada mrak na oči, muka im je od medvjedića, čokoladica i ruža, obuzmu ih mračne misli tipa "zar ću zauvijek ostati sam" ili "kako, do vraga, da provedem romantičnu večer i sa Ženom i sa Dragom"- uglavnom, sve skupa ,ne bude to lijepa slika. Zaključak: Valentinovo je ničiji dan.
Tu sam otprilike prestala razmišljeti o svojoj teoriji, i zamišljala sam kako danas izgleda grad. Naravno, nisam imala pojma kako zbilja izgleda jer sam cijeli dan provela kod kuće, ali je slika bila bazirana na iskustvu. U toj slici jedan motiv je bio konstanta. Ruža. A onda je, ničim izazvan, u mojoj glavi zapjevao D.D.:...ruže u snijegu i tuga vojnika...na na na na... (to znači da tekst znam na preskokce pa tako i D.D. napreskokce pjeva u mojoj glavi). JEBOTE! WTF, otkud sad ti?? Afkors, nakon ove pjesme neminovno je slijedila "Ulica jorgovana". Pred mojim očima više nisu bili promrznuti tipovi s ružama koji ispod sata čekaju svoju dragu, a bome niti tužan vojnik, već ON.
Bacih se u potragu, i nađoh ga. I pazi vraga-u rukama drži ruže!
Sada ću upaliti radio jer kada mi se neka pjesma počne motati po glavi, onda to traje, i traje,.... Možda ovako jorgovani odu u 1983. Darko, čujemo se slijedeće Valentinovo!
PREDVALENTINOVSKI POST
Za zaljubljene-u nekoga ili jednostavno u sebe- recite VOLIM TE :
Albanian - Te dua
Arabic - Ana behibak (to male)
Arabic - Ana behibek (to female)
Armenian - Yes kez sirumen
Bambara - M'bi fe
Bangla - Aamee tuma ke bhalo baashi
Belarusian - Ya tabe kahayu
Bisaya - Nahigugma ako kanimo
Bulgarian - Obicham te
Cambodian - Bung Srorlagn Oun (to female)
- Oun Srorlagn Bung (to male)
Cantonese Chinese - Ngo oiy ney a
Catalan - T'estimo
Cheyenne - Ne mohotatse
Chichewa - Ndimakukonda
Corsican - Ti tengu caru (to male)
Creol - Mi aime jou
Croatian - Volim te
Czech - Miluji te
Danish - Jeg Elsker Dig
Dutch - Ik hou van jou
English - I love you
Esperanto - Mi amas vin
Estonian - Ma armastan sind
Ethiopian - Ewedishalehu : male/female to female
Ewedihalehu: male/female to male.
Faroese - Eg elski teg
Farsi - Doset daram
Filipino - Mahal kita
Finnish - Mina rakastan sinua
French - Je t'aime, Je t'adore
Gaelic - Ta gra agam ort
Georgian - Mikvarhar
German - Ich liebe dich
Greek - S'agapo
Gujarati - Hu tumney prem karu chu
Hiligaynon - Palangga ko ikaw
Hawaiian - Aloha wau ia oi
Hebrew - Ani ohev otah (to female)
Hebrew - Ani ohev et otha (to male)
Hiligaynon - Guina higugma ko ikaw
Hindi - Hum Tumhe Pyar Karte hae
Hmong - Kuv hlub koj
Hopi - Nu' umi unangwa'ta
Hungarian - Szeretlek
Icelandic - Eg elska tig
Ilonggo - Palangga ko ikaw
Indonesian - Saya cinta padamu
Inuit - Negligevapse
Irish - Taim i' ngra leat
Italian - Ti amo
Japanese - Aishiteru
Kannada - Naa ninna preetisuve
Kapampangan - Kaluguran daka
Kiswahili - Nakupenda
Konkani - Tu magel moga cho
Korean - Sarang Heyo
Latin - Te amo
Latvian - Es tevi miilu
Lebanese - Bahibak
Lithuanian - Tave myliu
Malay - Saya cintakan mu / Aku cinta padamu
Malayalam - Njan Ninne Premikunnu
Mandarin Chinese - Wo ai ni
Marathi - Me tula prem karto
Mohawk - Kanbhik
Moroccan - Ana moajaba bik
Nahuatl - Ni mits neki
Navaho - Ayor anosh'ni
Nepali - Ma Timilai Maya Garchhu
Norwegian - Jeg Elsker Deg
Pandacan - Syota na kita!!
Pangasinan - Inaru Taka
Papiamento - Mi ta stimabo
Persian - Doo-set daaram
Pig Latin - Iay ovlay ouyay
Polish - Kocham Cie
Portuguese - Eu te amo
Romanian - Te ubesk
Roman Numerals - 333
Russian - Ya tebya liubliu
Scot Gaelic - Tha gradh agam ort
Serbian - Volim te
Setswana - Ke a go rata
Sign Language - ,,,/ (represents position of fingers when signing 'I Love You'
Sindhi - Maa tokhe pyar kendo ahyan
Sioux - Techihhila
Slovak - Lu`bim ta
Slovenian - Ljubim te
Spanish - Te quiero / Te amo
Swahili - Ninapenda wewe
Swedish - Jag alskar dig
Swiss-German - Ich lieb Di
Tagalog - Mahal kita
Taiwanese - Wa ga ei li
Tahitian - Ua Here Vau Ia Oe
Tamil - Naan unnai kathalikiraen
Telugu - Nenu ninnu premistunnanu
Thai - Chan rak khun (to male)
Thai - Phom rak khun (to female)
Turkish - Seni Seviyorum
Ukrainian - Ya tebe kahayu
Urdu - mai aap say pyaar karta hoo
Vietnamese - Anh ye^u em (to female)
Vietnamese - Em ye^u anh (to male)
Welsh - 'Rwy'n dy garu
Yiddish - Ikh hob dikh
Yoruba - Mo ni fe
Za one malo manje zaljubljene, za ironične ili antivalentinovski raspoložene pripadnice ljepšeg spola - NASMIJTE SE!
Stupid Jokes on Men:
What is the thinnest book in the world?
"What Men Know About Women"
What's the difference between men and government bonds?
Bonds mature
How do you save a man from drowning?
Take your foot off his head
What do men and beer bottles have in common?
They're both empty from the neck up
How can you tell if a man is happy?
Who cares
How many men does it take to change a roll of toilet paper?
We don't know... it has never happened
What's a man's idea of helping with the housework?
Lifting his leg so you can vacuum
What's the difference between a man and E.T?
E.T. phoned home
What does a man consider a seven course meal?
A hot dog and a six pack of beer
What do you call a man with half a brain?
Gifted !
What did God say after he created man?
I can do better
What are two reasons men don't mind their own business?
1. No mind 2. No business
What do you call an intelligent man in America?
A tourist
Did you hear about the man who won the gold medal?
He bronzed it
How do men sort their laundry?
"Filthy" and "Filthy and wearable"
Only a man could buy a $400 car and put a $4000 stereo in it
Why did God create man?
He needed to practice
Why is it good that there are female astronauts?
When the crew gets lost, at least she will ask for directions
ZA JEDNOG I JEDINOG........
I can be myself when I am with you.
Your idea of romance is dimlights, softmusic, and just the two of us.
Because you make me feel like,like, like I have never felt before.
I can tell you anything, and you won't be shocked.
Your undying faith is what keeps the flame out of love alive
You and me together, we can make magic.
We're a perfect match.
Thinking of you, fills me with a wonderful feeling.
Your love gives me the feeling, that the best is still ahead.
You never give up on me, and that's what keeps me going.
You are simply irresistible
I love you because you bring the best out of me.
Your terrific sense of humor
Everytime I look at you, my heart misses a beat
You're the one who holds the key to my heart
You always say what I need to hear (You are perfect).
You have taught me the true meaning of love.
Love is, what you mean to me - and you mean everything.
You are my theme for a dream.
I have had the time of my life and I owe it all to you.
When I look into your eyes, I can see your heart.
Your love for me is a natural anti-depressant.
I love to hear your voice.
Your love has helped me to rediscover myself.
Your love is an effective anti-dote to despair.
I love to wake up with you by my side...It makes my days better.
You always make me feel that you are by my side no matter what.
I love that feeling of being secure when you wrap your arms around me.
I love the way you keep your cool when I do something stupid.
Just being with you feels like I can defy the whole world.
You mean the world to me.
I like your small gestures that speak volumes about how much you care.
I love the way you treasure the gifts that I gave you.
I love the way you patch up with me after a tumultuous fight.
And, of-course, your intelligence, 'cause you were smart enough to fall in love with me ;-)
Wish You A Very Happy Valentines Day !
13.02.2006. u 10:47 | 4 Komentara | Print | # | ^
SJEĆANJE IZ MLADOSTI
Noćas sam sanjala R.B. R.B. je išla samnom u razred u osnovnoj školi. Mislim, mogla bi reći da sam ja išla s njom u razred, ali svima je nekako prirodno da stvari promatramo iz svoje perspektive.U svakom slučaju, R. nisam vidjela godinama. Zadnji put kada smo se slučajno srele ispred njenog ulaza broj 9, a tome ima barem 7 godina, rekla mi je kako je završila kemijsku školu, ali (kao i većina) nema posla u struci, pa radi u nekom bircu na Trnju. Inače, ona, ja i još par cura bile smo prava ekipa u osnovnjaku. Kvartovska spika , kak to već ide. Onda su pred kraj osnovne škole cekavice lagano krenule svaka sa svojim putem, svaka je našla društvo izvan svog razreda i tako smo izgubile međusoban kontakt.
A sad ide ono zbog čega sam i krenula pisati o svom snu i o R.B. koju nisam vidjela godinama. Naime, uvijek mi je bilo totalno čudno kako, kada se sjetim nekih ljudi, pamtim skroz neke čudne stvari. Tako, kada sam se ujutro probudila, prva stvar koja mi je pala na pamet u vezi R.B. bio je telefon. OK, ne baš telefon kao telefon, nego jedna spravica koja je povezana s telefonom. Nikada nisam znala kako se zove,nisam sigurna da li to danas uopće postoji, ali devedesetih, kada su se cekavice intenzivno družile i posjećivale, bio je to popularan dodatak telefona R.B..Tada je većina imala telefone koji nisu imali tipke, već se zvalo okretanjem onog kruga (da li se to zvalo brojčanik??). E sad, ta spravica bi se umetnula u taj "krug" i pomoću malog ključa pričvrstila tako da se s tog telefona nije moglo zvati nego si samo mogao primati pozive. Tako se mama R.B. osigurala da nitko neće nabijati telefonski račun ukoliko ona to nije odobrila. I tako je meni u sjećanju ostala intenzivna slika bež Iskrinog telefona sa crnim dodatkog koji onemogućava telefoniranje. To je ono što mi prvo padne na pamet kada se sjetim R. To, i situacija kada je pod satom zemljopisa bezuspješno pokušavala pronaći SAD u Južnoj Americi.
Baš me zanima što R. radi danas. Ne, neću je nazvati. Naše vrijeme druženja je prošlo- bilo je nam je super u vrijeme dok smo svakodnevno igrali graničara iza zgrade, natjecali se tko može više preskočiti gumi-gumi, sakupljali sličice "Letećih medvjedića" i gledali "Ne daj se Floki". Danas se nadam da je R. sretna.
kako se i priliči na početku...UVOD.... i onda o šmizlama
Krenula je blogomanija. Barem tako kažu. S obzirom da sam se i ja uključila u tu "maniju", izgleda da su u pravu. Ne znam tko su to točno oni, ali čini se da je tako.
A sad-zašto sam se i ja odlučila pisati? Iskreno, ne znam ni sama. Palo mi je sinoć na pamet. Čitam blogove već neko vrijeme. Anyway, sinoć sam razmišljala o tome kako često imam nekakav komentar, teoriju ili običnu baljezgariju na zbivanja oko sebe i da bi bilo zgodno da ih negdje napišem kako bi ih kasnije mogla pročitati. Jer nakon nekog vremena zaboravim i ono što me pogodilo (bilo pozitivno bilo negativno) i ono što sam "pametno" tada imala za reći. Sada mi se to čini kao dobra ideja. Nemam pojma da li će me i koliko dugo držati. Vidjet ću.
Također moram napisati da nemam pojma što točno znači riječ "šmizla". Bilo bi zgodno kad bi mi netko odgovorio na to pitanje. Mislim, ja znam što podrazumijevam pod tim pojmom, iako ne znam odakle mi to moje tumačenje. Pretpostavljam da sam ga skrojila iz konteksta u kojem sam čula ovu riječ. Dakle, za mene je šmizla pojam kojim se opisuje osoba- osoba koja nit smrdi nit miriše, onako je sva bezveze (naravno, po nekim mojim kriterijima), i u biti podsjeća na špagetu. Onako mlohavu i prekuhanu.Ili na vezicu za cipele (pertlu, rekli bi, iliti ga žniranac, kojeg još neki zovu i žnjira). U svakom slučaju, nije to pozitivna riječ. Nije dobro biti šmizla. Unatoč tome, za svoje "tajno" ime uzela sam ovu riječ (istina, piše šmizlaa, iako se naravno ne piše s dva a na kraju- to drugo a je ovdje čisto zbog kao nekog umjetničkog dojma) jer mi totalno guba zvuči. To je trenutno moja fora riječ. Da ne bi bilo zabune da sam ja šmizla. To nikako.
